Nikola glavom i bradom
Najmlađe i mlade župljane naše župe na svoj dan pohodio je – sveti Nikola. U kasnim popodnevnim satima susret se dogodio u župnoj dvorani. Nakon što su pozdravili sv. Nikolu (trajni đakon vlč. Ilija Knežević) između njega i djece se povela rasprava o čarapama, čizmama, dimnjacima i dakako – o poklonima. Koji je način najbolji kako bi ti sveti Nikola ostavio dar, čizma ili čarapa, svatko je imao svoju teoriju. Zato nije bilo sumnje kako darove ostavlja glavom i naravno, bradom, sam sveti Nikola. Najmlađi su naime sasvim sigurno utvrdili da su mama i tata čvrsto spavali a darovi su se pojavili u čizmama, to jest u čarapama… Pa tko bi drugi i bio nego Nikola. Samo, daj ti to utuvi u glavu odraslima!
Nikola o samom sebi
A on sam je djeci objasnio kako je i nekada davno u svom biskupskom gradu činio upravo tako. Siromašnu djecu je pomagao tajno, što kroz prozor, što kroz dimnjak. U svakom slučaju darovi su stizali onima koji su ih trebali. Radoznale oči nisu ništa vidjele. A sve je vidio dragi Bog. Bilo je riječi i o komercijalnim djedovima i mrazovima koji nisu sveti nego profitabilni, to jest ne slave Boga nego prave reklamu nekim “božanstvima”.
Dogovoreno: dogodine bit ćemo bolji
Nakon tako plodne diskusije Nikola je podijelio prigodne paketiće. Svakom djetetu. Krampusa nismo uočili. Zbor mladih vjernika je jednoglasno zaključio kako su oni jako dobra i poslušna djeca. Sad, za roditelje to nije rečeno. Dogodine bi se, misle djeca, mogli štogod i popraviti. A i župnik i časne bi, po mišljenju malih filozofa, mogli štogod poraditi na sebi i svome popravku…
