Dana 20 . kolovoza 1996. godine, neposredno nakon prestanka krvavog rata  i povratka stanovništva na svoja razrušena ognjišta, sestre su se  spremno odazvale na zamolbu  tadašnjeg župnika vlč. Jakova Filipovića

Prve sestre koje su došle u Vidovice bile su: s. Benigna Zelenika i s. Zrinka Ravnjak. Nekoliko ključnih obilježja koja su na samom početku obilježile život mještana spaljenih naselja Vidovica, Kopanica i Jenjića, kao i njihove  mnogobrojne potrebe, iziskivale su mudrost u prosudbi prioriteta djelovanja sestara.

Hvala Bogu pomoć je počela odmah pristizati tako su i sestre prihvatile prvo taj dio služenja , karitativni vid, sakristija i crkveni prostor, poučavanje djece , razgovori sa posebno osjetljivijim, ranjivim skupinama. Nešto  kasnije sestre su počele nabavljati glazbene instrumente, pa je  i život pomalo postajao dinamičniji i vedriji. Kad se malo stanje popravilo,  sestra Benigna je djecu  koja su željela, redovito poučavala sviranje glazbenih instrumenata. Ujedno su djeca bila pripremana za razna takmičenja, svirali i pjevali u dječjem crkvenom zboru. Kasnije su pa sve do školske god 2020/21. sestre predavale vjeronauk u školi i župi, poučavajući djecu u vjeri i pripremi za sakramente. Velik doprinos u zdravstvenom području od samog početka prisutnosti učinile su tri klanjateljice. Obiteljska ambulanta u Vidovicama je dva puta obnavljana pa ponovno nakon poplave 2014. još jednom. Također je bilo važno patronažno djelovanje za starije i nepokretne osobe, te palijativna skrb za osobe u terminalnoj fazi bolesti.

Sveukupno sa kraćim ili duljim boravkom u ovoj sredini i pri župi Sv. Vida mučenika bilo je 15 sestara. Davale su vjerno svoj obol na najpotrebnijim vidovima služenja kroz 25 godina do danas: kroz katehizaciju, liturgijsko pjevanje, karitativni rad, zdravstvo i djelomično domaćinstvo župniku. Sada u samostanu  Klanjateljica pri župi Vidovice borave 2 sestre: s. Benigna Zelenika i s. Jacinta Šokić.