Na lokalitetu Staro groblje na samoj obali rijeke Save nalazi se grob Šime Ivkića, mjesto molitve i zavjeta još od njegove smrti 19. srpnja 1929. godine

Na lokalitetu Staro groblje na samoj obali rijeke Save nalazi se grob Šime Ivkića, mjesto molitve i zavjeta još od njegove smrti 19. srpnja 1929. godine, točnije rečeno od Ilina te godine kada je bio ukop. Šimo je rođen 12. rujna 1911. od roditelja Marijana i Milke rođ. Kobaš. Njegov otac je stradao u Prvom svjetskom ratu tako da je podizanje troje djece palo na leđa majke Milke. U trećem razredu Šimo je obolio: po tijelu su se počele otvarati rane, a liječnici u Brčkom i Županji nisu mogli ustanoviti uzroka. Silne bolove dječak je podnosio strpljivo bez ijedne riječi pritužbe. Snagu i smisao patnje je nalazio u vjeri pa je mnogo molio. Vrhbosanski nadbiskup Šarić ga je pohodio prigodom podjele Krizme u Vidovicama 1928. godine i tom prigodom mu je darovao raspelo koje se, uz plahtu na kojoj je Šimo izdahnuo, danas čuva u župnom uredu. Pamte se riječi Nadbiskupa: „Ti ćeš, Šimo, biti svet. Hoćeš li se moliti za mene?“ Zanesen u molitvi (a tko zna nije li u tom trenutku vidio i ono što će nadbiskupa Šarića zadesiti u kasnijem životu?) Šimo je potvrdno odgovorio tek treći put.

Odmah su po Šiminom ukopu uslijedila hodočašća na njegov grob, dolazile su osobe u potrebi s područja Brčkog, Tuzle, Zavidovića, te pojedinci i skupine s područja Slavonije i Srema. Očito da su te molitve i žrtve bile od Boga nagrađene uslišanjima i čudesnim ozdravljenjima pa je broj hodočasnika neprestano rastao premda Crkva, tj. župnik Vidovica nije ni na koji način promicao tu pobožnost. Štovatelji – pohodnici su uobičajili govoriti na „grobu svetog Šime“, „Sveti Šimo“. Što je prihvatljivo kao oblik „pučke kanonizacije“ ali nažalost može naštetiti crkvenom postupku proglašenja Slugom Božjim i daljnjeg eventualnog toka kanonizacije, jer je nedopustivo nekoga, tko nije službeno od pape proglašen svetim, nazivati tim naslovom. Uslišanja i čuda je očito bilo, ali o tomu nema cjelovite dokumentacije osim izjava pojedinaca koje nažalost nisu ničim dokumentirane.

Nakon posljednjeg rata počeo je tadašnji župnik slaviti misu na Starom groblju svakog 19. datuma u mjesecu. Sada se mise na nakanu svih sudionika također slave svakog 19. u mjesecu u 11 sati, osim ako pada nedjeljom i u prosincu. Pola sata prije mise moli se Gospina krunica. Nakon mise moli se opijelo na Šiminom grobu, a nakon toga „Zagovorne molitve“ za različite potrebe i župnik dijeli svima koji žele pojedinačni blagoslov.

MOLITVA ZA PROGLAŠENJE ŠIME IVKIĆA SVETIM

Dobri Oče! Molimo te po tvom Sinu, njegovoj i našoj Majci, te po zagovoru sv. Vida mučenika, usliši naše molitve i ubrzaj dan kanonskog proglašenja Šime Ivkića svetim. Pomozi svima onima koji na njegovu grobu traže pomoć u svojim duševnim i tjelesnim bolima, da nađu pomoć i utjehu. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

PJESMA ŠIMI IVKIĆU

1. Neka pjesma i molitva u visine Bogu leti,           

   Jer od srca svi molimo da naš Šimo bude sveti.

2. Dobri Bože Ti usliši, ovu molbu djece svoje,

    Jer je Šimo od postanka uvijek bio dijete Tvoje.

3. Deset ljeta bolovao i imao teške rane,

    Sve uz pomoć dobrog Boga proveo je mlade dane.

4. Na grob Šimi dolazimo puni vjere i ufanja,

   Naša vjera neka bude lijek naših teških rana.

5. Nek molitva ova naša bude svima na spasenje,

   Zagovorom dobrog Šime duši tijelu ozdravljenje.

6. Hvala Tebi dobri Bože, u pomoći što si bio,

    Po Šiminom zagovoru mnoge od nas ozdravio.  

(Imprimatur: br. 504/2012. od 30.03. 2012.)