Prema pisanju dr. Marka Babića naselje Jenjić prvi put spominje u Matici krštenih župe Tolisa 1801. godine.
Od te godine do osnutka župe Vidovice, kojoj je pripao Jenjić, u toliškim maticama upisano je 91 krštenje djece iz Jenjića. Godine 1937. u Jenjiću je podignuta kapelica u čast Rođenja Blažene Djevice Marije – Male Gospe. Prostor je ograđen a misa se ondje kroz dugo razdoblje slavila samo na blagdan Male Gospe. Kako je broj stanovnika rastao tadašnji župnik Mijo Josipović počeo je ondje slaviti mise nedjeljom i blagdanom. Zbog skučenog prostora u kapelici vjernici su svojim prilozima podigli crkvu na novom prostoru, nešto dalje od dotadašnje kapele. Crkva je posvećena na Malu Gospu 1983., a na blagdan Bezgrešnog Začeća blagoslovljen je kip Gospe od Brze pomoći. Otada je počelo štovanje Gospe od Brze pomoći u Jenjiću gdje se i danas svakog 8. datuma u mjesecu slavi zavjetna misa. Na toj su se pobožnosti počeli okupljati i vjernici susjednih župa pa i onih s područja općine Brčko.
Jenjić – naselje sa većinskim hrvatskim življem (prema popisu iz 1991. ondje je bio jedan „Jugoslaven“ i 15 „ostali“ od 290 stanovnika) u srpskom osvajačkom ratu 1992. sravnjen je sa zemljom, zavjetna crkva podmetnutim eksplozivom namjerno do temelja srušena a stanovništvo rastjerano. Nažalost Jenjić je Daytonskim škarama podijeljen između dva današnja BH entiteta.
Poratni župnik Jakov Filipović da bi potaknuo povratak i obnovio bogoslužje pokreće obnovu crkve koja je učinjena u svega mjesec dana 1998. godine. Blagoslov crkve je bio 8. listopada 1999. a te godine je obnovljeno i zavjetno hodočašće svakog 8. u mjesecu koje se obdržava do danas, a blagdan Male Gospe svake godine se obilježava trodnevnicom uoči blagdana i misama na samu Malu Gospu.