Nedjelja, 5 veljače, 2023.

Povijest župe Vidovice

Postoje ozbiljne znanstveno utvrđene pretpostavke o postojanju župe Vidovice, crkvi i štovanju sv. Vida kao zaštitnka u srednjovjekovnom vremenu prije turskih osvajanja. Ta bi se župa ugasila padom ovih područja pod tursku vlast najkasnije 1536. godine.

Prema povijesnom razvoju života vjernika katolika na brčanskom dijelu Bosanske Posavine može se pretpostaviti da su Vidovice nakon Beogradskog mira bile u sastavu tadašnjih teritorijalno vrlo velikih župa Bijela, Tramošnica, Ravne te u sastavu župe Bijela koju je 1742. obnovio biskup Dragičević. Ta obnovljena župa sastojala se od naselja: Bijela, Babunovići, Bubalov Bok, Dubrave, Gorice, Hrgovi, Hajdurovići, Matić Selište, Oštra Luka, Seona, Skakava Donja, Skakava Gornja, Slatina, Špionica, Tramošnica, Turić, Tvrtkovište, Vidovice, Vukšić. Te godine Vidovice su brojile 85 stanovnika u 14 kuća. Budući da je stanovništvo raslo godine 1784. utemeljena je kapelanija u Tolisi u čiji sastav ulaze i Vidovice u kojima je postojao gostinjac gdje bi svećenik odsjedao kada bi dolazio slaviti mise i sakramente. Rat između Austrije i Turske (1788 -1792) dovodi do iseljenja stanovnika toliške kapelanije na područje Tramošnice, Dubrava, a najviše između Blaževca i Porebrica. Po povratku u svoja naselja 1792. narod nailazi na zgarišta i ruševine pa nova naselja nastaju nešto dalje od tih zgarišta. Udaljenost Tolise, koja je postala samostalnom župom 1802., predstavljala je veliku poteškoću osobito zbog čestih poplava. Tako su novorođena djeca na krštenje znala biti prevožena čamcima. Nakon dugotrajne poplave 1852 – 1853. odlučeno je da se Vidovice crkveno osamostale. Osobitu zaslugu za uspostavljanje samostalne kapelanije Vidovice imao je fra Martin Nedić, a uspostava se dogodila naredbom fra Andrije Karačića, apostolskog provikara, 26. travnja 1853. Formalno proglašenje samostalne župe dogodilo se u Sutjesci dekretom biskupa Marijana Šunjića 16. ožujka 1858.

KAPELE I CRKVE

Koliko se dade povijesno pratiti sadašnja župna crkva bi bila 8 po redu bogomolja u kojoj se štuje sv. Vid mučenik. Kao prva računala bi se bogomolja iz predturskog razdoblja. Uz kuću ili u kući za svećenika na savskom brijegu 1739. mogla je postojati također kapela sv. Vida jer je štovanje toga sveca neprekinuto. Postoji spomen kućne kapele iz 1855. Nakon 1792. mjesto štovanja blaženog mučenika prenosi se na mjesto sadašnjeg crkvenog središta. Fra Marijan Matuzović (Moskaljević) 1859. bilježi da je „stara kuća okrenuta u kapelu“. Fra Lovro Grlić 1868. s vjernicima gradi konačno građevinu od naboja i šepera. Tu je dotrajalu građevinu nastojao župnik Ivan Kozinović nakon svojega dolaska u župu zamijeniti novom crkvom suvremenog izgleda. Gradnja je zbog nevolja Prvog svjetskog rata uz pomoć župljana i dobrih ljudi iz šire okoline započela u ljeto 1922. a dovršena 1928. godine. Ta je crkva sv. Vida na čast Bogu služila sve do srpske okupacije i rušenja. I nakon izdvajanja Kopanica kao samostalne župe crkva je za tadašnji broj vjernika bila pretijesna. Zato se ušlo u gradnju nove crkve koju je vodio župnik Mijo Josipović. Nova crkva je pred sam rat bila skoro u potpunosti završena sa zvonikom i postavljena 3 zvona, ali bogoštovlje se još uvijek vršilo u staroj crkvi. Novu crkvu i zvonik su također  miniranjem srušili Srbi 1992. Naime izravni napad na Vidovice izveden je 29. travnja 1992., Srbi su od strane Lepnice zauzeli selo 1. svibnja, a već 2. svibnja selo je djelomično vraćeno te je utvrđeno da je za kratke okupacije masakrirano 20 osoba koje se nisu iselile pred agresorom. Već 5. svibnja naselje ponovno pada pod okupaciju, a tri dana kasnije i cijelo područje Vidovica, Kopanica i Jenjića. Osvajači su bili  preimonevali selo u Vukovo. Ponovno potpuno oslobođenje dogodilo se 23. listopada 1992. Tada polagano uz pomoć dobrih ljudi iz cijeloga svijeta počinje povratak stanovništva i obnova.  U kolovozu 1993. slavljene su u župi 2 mlade mise.

Po povratku stanovništva bogoslužje je obavljano u adaptiranim prostorima, a blagoslov gradilišta nove crkve obavio je tadašnji župnik Jakov Filipović. Ta osma crkva je danas središte vjerskog života župe. (Prema knjizi: Dr. Marko Babić, Župa Vidovice, Vidovice – Zagreb 2003. str.15 – 81.)