Sadašnja župna crkva Sv. Vida stoji na mjestu crkve koja je 1992. razorena za vrijeme srpske okupacije Vidovica 1992. godine
Uz neke izmjene u arhitekturi, osobito izgled zvonika, gradilište je blagoslovljeno u kolovozu 1997. Novu crkvu je 23. listopada 2014. posvetio vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić, a u oltar su ugrađene moći bl. Alojzija Stepinca. To bi prema računanju dr. Marka Babića bila po redu osma crkva građena u čast sv. Vidu u Vidovicama.
ŠTO ZLO RAZRUŠI – DOBRO OPET SAGRADI
Prethodna sedma građena je na novom terenu nešto dalje od stare crkve koja se nalazila sjeverno na rubu crkvenog zemljišta. Gradio ju je tadašnj župnik Mijo Josipović, uz otpore tadašnjih jugo-vlasti, ali uz silnu materijalnu i svaku drugu pomoć župljana koji nisu žalili novčanih sredstava da se crkva dovede pod krov. Minirana je stručno s puno eksploziva na svim važnim statičkim točkama, tako da definitivno više nije bila za obnovu.
U KRIŽU JE POBJEDA I SNAGA…
No, križ ozidan staklenom ciglom na zadnjoj stijenki prezbiterija ostao je neoštećen… Nije se dao zlu nego ostao kao snažna poruka da Križ uvijek pobjeđuje zlo.
Sačuvan je, premda oštećen i drveni kip zaštitnika sv. Vida koji danas stoji u lađi crkve.
„Stara crkva“ je idejno započela još početkom dvadesetog stoljeća. Župnik Kozinović i crkveni odbor tražili su dopuštenja od državnih vlasti za sabiranje milostinje „za gradnju rimokatoličke crkve u Vidovicama u opsegu Herceg Bosne“ kako glasi naredba Zemaljske vlade iz 1902. godine koju je župniku Kozinoviću dostavio Kotarski predstojnik iz Brčkog. No izgradnju je omeo Prvi svjetski rat pa je građena 1922 i završena 1928. Štovanju Boga i njegovih svetaca, osobito sv. Vida služila je sve do miniranja 1992. skupa sa novoizgrađenom crkvom.
Njoj su prethodile kapele i oratoriji koji su prepravljani i proširivani, kao u slučaju 1859. za župnikovanja fra Marijana Matuzovića kada je „stara (župna) kuća okrenuta u kapelu“. (Prema M. Babić, Župa Vidovice, 2003.)
