Pred nama je vrijeme korizme. Korizma s Uskrsom kao i Došašće s Božićem se u liturgijskoj godini nazivaju sveta vremena.
Do njezinog početka bit ćemo obasuti vijestima o ludim pokladnim provodima. U praksi oni koji se ludo provode u pokladama ne mare puno za korizmu. Vjernik će iskoristiti ovo vrijeme za promišljanje kako će najbolje, Bogu ugodno, provesti te svete dane. Korizma s Uskrsom kao i Došašće s Božićem se u liturgijskoj godini nazivaju sveta vremena.
Korizma i post su usko povezani. Post jest oznaka korizme. Današnji vjernik sebi postavlja i pitanje kako ispravno postiti? Neke je nagrizao široko rasprostranjeni praktični ateizam u društvu. Nekoga je dohvatilo ludovanje zapadnih katoličkih teologa koji „odlutaše u mozganjima svojim“. Netko se želi vratiti zaboravljenoj praksi.
Što se tiče crkvenih propisa katolik je obvezan na Čistu srijedu i na Veliki petak obdržavati post i nemrs. To znači uzdržavati se mesa i masti i jednom dnevno jesti do sita. Dužni smo i svaki petak u korizmi ne-mrsiti: uzdržavati se od mesa i masti. Tako propisi.
U praksi jedi, pij, uživaj, klopaj, krkaj, zalijevaj se narode. Kada dođu masti, tlakovi, šećeri, onda – ljekarne. Kad jedan lijek uništi nešto u tijelu dobiješ drugi da to popraviš. Taj će uništiti nešto drugo… Ne reče li Biblija: „Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci što ugiba“.
Vjernik međutim ne posti u prvom redu zbog zdravlja. Ni zbog „čišćenja organizma“ kako slušamo kod nekih susjednih religija. Postom vjernik pokazuje Bogu da mu je stalo do njega. Odriče se onoga što je dopušteno da bi Bogu iskazao ljubav. Time Boga stavlja na prvo mjesto u životu. Otuda dolazi samrtni strah đavolu i proistječe snaga posta. Podložiti se Bogu. Podložiti tijelo volji.
Nije samo post
Uz odricanje od mesa i masti (posna hrana) svatko može sebi ili u svojoj obitelji odrediti još štogod po želji. Odricanje od slatkog, jela koje se voli, preskakanje obroka. Izbacivanje sa stola upravo onoga bez čega se misli da više ne mogu nikako. Slobodno je pustiti mašti na volju no postoji crta preko koje se ne smije. Zdravlje. Uništiti postom zdravlje – nije Bogu ugodan post. U nekim odricanjima treba ići postupno – nekada i mjesecima i godinama da bi čovjek sebe stavio pod kontrolu. Nije dopušteno ni nametati prekomjerne stvari djeci, ukućanima, suradnicima. Post na silu vodi u zlo. Razgovor i osobni primjer su jaka sredstva uvjeravanja.
Uz post u korizmenom vremenu ide i molitva. „Odlučio(la) sam u korizmi ići svake nedjelje na misu.“ Bravo. Još uz to odluči i da ćeš disati svake sekunde i – to je to. Ono što sam dužan ne treba odlučivati. Odluči se na neke nove pobožnosti. Isprobaj stvari koje tvoja vjera nudi oduvijek: razmatranje, raniji pohod crkvi, čitanje poticajnih knjiga… „Ovaj se rod izgoni samo postom i molitvom“, reče Isus.
Uz to ide milostinja. Dati ondje gdje je potreba i potruditi se da i sam zaboravim da sam dao. Prijeko sredstvo da se pobijede neki grijesi – bogo-psovka, bludnost, navale misli o samoubojstvu. Osim toga takva milostinja oprašta vremenite kazne. K tome ne davati od svog suviška nego neka sebično srce zalupa kad zagrabim da dadnem…
Uz to: ostaviti neuključenu svetu kućnu kutiju – TV. (A što ću bez nje – pa to je mnogima jedini prijatelj, učitelj, dobrotvor, tumač svijeta i događaja, savjetnik u jelu, oblačenju, piću i uopće životu.) A tako su dobronamjerni, ljubazni, sveznajući, čovjekoljubivi – ma božanstvo…
Svladavati jezik – neovisni teritorij tijela. Dopustiti neka me oštete, očevidno potkradaju, ponižavaju, guraju u stranu – a time ne postižu ništa. Osim svoju propast. Jer: „Pravda će tvoja zasjati k’o svjetlost, i pravo tvoje k’o sunce podnevno“. Blagoslovljen početak Korizme!
o. Marijan, vaš župnik