U Bijelom Polju kod Mostara održano je redovito godišnje zajedničko zasjedanje Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije

Kako javlja Katolička tiskovna agencija, biskupi su se sastali u utorak, 15. veljače. Uvodni pozdrav uputio je dopredsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Na svojim zajedničkim susretima između ostaloga biskupi razgovaraju i o hrvatima katolicima koji žive u izvan Hrvatske i BiH. A poznato je, ima nas po cijelome svijetu. Svećenici iz domovine odavno su krenuli za tim vjernicima. Tako da postoji vrlo razvijena mreža crkava i crkvenih ureda u svijetu u kojima se mise slave na hrvatskom jeziku. A moguće je dobiti i usluge na hrvatskom u katoličkim uredima. To znači da su biskupi dužni osigurati svećenike kako bi se pokrili svi zahtjevi, a zahtjeva je sve više. Nažalost s druge strane, svećeničkih zvanja sve manje. Daj Bože da raseljeni vjernici počnu donositi i plodove duhovnih zvanja.

Nakon sastanka održan je i susret s novinarima. „Na upit o tome, kako zaustaviti rastući problem iseljavanja stanovništva iz BiH i Hrvatske koje zbog ekonomskih faktora prisiljeno tražiti posao u inozemstvu, nadbiskup Vukšić, kao predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, kazao je da u svijetu postoji blizu 190 župa koje se pastoralno brinu o katoličkim vjernicima Hrvatima u inozemstvu napominjući da oko otprilike milijun njih bar povremenom kontaktira s tim zajednicama. Kazao je da je Crkva dužna brinuti se pastoralno o hrvatskim iseljenicima, ali da je demografska pozadina problema iseljavanja zapravo na državnim vlastima da riješi, bilo promoviranjem ostanka zapošljavanjima, prava i svih drugih standarda koji će omogućiti ostanak“ piše KTA.

Gledajući ovako sa strane novinarima na ovim prostorima nikako iz glave jednadžba biskup (svećenik) = političar. Religiozne teme za domaće medije su nepoznanica. Mnogi bi jeli kestenje, ali kad se ono na vatri užari (problem iseljavanja npr.), rado bi da im Crkva svojim rukama izvadi koji za pojest. Da se preživi. Kad se desetljećima nakon rata ne prestaje govoriti o novom ratu, kad se svjesno uništavaju privredni giganti, kad umjetno gnojivo poskupi 400 % – Crkva nek’ šuti. Nek’ šuti i kad hrvatska djeca u BiH, tamo gdje su drugi narodi u većini, službeno u dokumentima uče hrvatski jezik. A u rasporedu sati i u stvarnosti nešto drugo… To je dogovoreno negdje tamo. Iza sedam gora i sedam mora. I to se mora provoditi. A Crkva nek šuti.

Uskoro će vrelog kestenja biti na sve strane. Manjak liječnika debelo se osjeća i u Hrvatskoj i u BiH. Manjak obrtnika, zanatlija. Manjak poljoprivrednika. Manjak novorođenih i mladih. Višak starih i bolesnih. Višak umirovljenika kojima uskoro neće imati tko zarađivati za isplatu mirovina. Ali mediji su spremni za račun svojih gazda i danas raznijeti na sabljama i do iznemoglosti praviti budalom bilo koga, iz Crkve ili izvan nje, tko bi se usudio propagirati rađanje, osuđivati pobačaj i druge oblike sprečavanja rađanja. Kao i nekada pok. vlč. Antu Bakovića. I onda će opet, kad se posljednji croatos iseli i za sobom ugasi svjetlo, Crkva biti kriva. Pa svima je jasno da su  župnici poskupili umjetno gnojivo 400 % …