Kao i dosadašnjih godina tijekom cijelog mjeseca listopada obavljat ćemo pobožnost za duše u Čistilištu. Svakodnevno molimo Gospinu krunicu prije mise, kao listopadsku pobožnost. Nakon mise molimo Litanije za duše u Čistilištu, Starokršćansku molitvu za duše u Čistilištu i zajedničko Opijelo.

Pobožnost svatko do sudionika može namijeniti za pojedinačnu dušu, za više duša ili općenito za sve duše koje se nalaze u stanju čišćenja od vremenitih kazni. Dobro je stvoriti tu nakanu na početku pobožnosti i obnavljati je tijekom mjeseca. Naravno da se može dan ili nekoliko dana prikazati za jednu a druge dane za druge, sve već po osobnom nahođenju. Ima onih koji ne mogu biti u crkvi svaki dan. Preporučujem osobnu ili obiteljsku molitvu. U knjižici “Molimo se, kajemo se” u izdanju ovog Župnog ureda nalaze se sve molitve.

Što je Čistilište?

Već se među nama katolicima gubi ovaj pojam, starije generacije pomalo zaboravljaju, mlađe generacije često nisu ni poučavane o tome. Ni u obitelji niti na župnom ili školskom vjeronauku. Polazimo od toga da svaki grijeh nosi sa sobom krivnju i kaznu pred Bogom. Teški grijeh vrlo tešku, manji naravno manju. U ispovijedi Bog nam oprašta grijeh. Ponovno nas vraća u svoje puno okrilje, ponovno smo u cijelosti njegova djeca, otvoreni su nam putovi sjedinjenja s Bogom. Ali ostaje neoproštena vremena kazna za grijeh. Uzmimo ovako: djeca se igraju i teško oštete susjedov auto. On im, jer su djeca, oprašta, neće ih goniti po sudovima, ali roditelji moraju namiriti štetu. Ta šteta nanesena našoj duši grijehom plaća se djelima molitve, pokore i djelima milosrđa prema potrebnima na ovom svijetu ili u Čistilištu nakon smrti.

Zar Isus na križu nije platio sve naše dugove?

U cijelosti. Ali mi moramo pokazati i nešto djela sa svoje strane da bismo se slobodnom voljom “uključili” u djelo spasenja. Primjer: Elektroprivreda je dovela žice do moje kuće. Ja njihovu struju mogu uvesti u kuću, postaviti instalacije, ali tu struju mogu slobodno i odbiti, živjeti u mraku. Potreban je moj trud u kući a proizvodnja struje i dovod do kuće je njihova briga.

Koliko traje Čistilište?

Na drugom svijetu nema vremena kako ga dogovorno računamo na ovoj zemlji. Ne postoje dani, mjeseci i godine. Ali vremenite kazne u čistilištu računamo u našem zemaljskom vremenu. Znamo da je Gospa u nekim svojim ukazanjima, koje Crkva priznaje, upitana za neke osobe izjavila da će u Čistilištu ostati do kraja svijeta. Duše ondje ostaju prema težini kazne koju su zaslužili pred Božjom pravdom, dok se potpuno ne očiste da mogu izgarati plamenom Božje Ljubavi. Vlažno drvo u vatri ispušta vlagu, dimi, “cvili”. Kad je potpuno isušeno i samo postaje vatra.

Što naše molitve znače dušama u Čistilištu?

Svojim molitvama i pokorom koje namjenjujemo za njih skraćujemo im vrijeme muka. Zato Crkva odavna uči da možemo postići djelomični ili potpuni otpor i namijeniti za njih. Osim osobne molitve možemo im pomoći svetim misama koje prikazujemo za njih (najuzvišenije sredstvo), molitvom, te uz pomoć pokore, odričući se i dozvoljenih stvari ponekada.

Kakve muke trpe duše u Čistilištu?

Paklene. Vrlo teške jer nisu fizičke muke nego patnje duše. Patiti na duši je daleko teže nego na tijelu. Pitajte roditelje čije dijete prolazi tjelesne boli. Njih ništa ne boli tjelesno ali kažu: “Radije bi podnosio njegove patnje nego ovo što u sebi prolazim”. U Čistilištu kao iu Paklu duša je prepuštena đavolima, koji je mrze užasnom mržnjom, na milost i nemilost. Jedino je ne mogu ubiti jer je besmrtna.

Što nakon Čistilišta?

Pročišćena duša odlazi u Raj. Sjedinjuje se s Bogom. Tu je kraj svih patnji ovozemnih i duhovnih. Duša prima nagradu o kojoj ne može ni sanjati na zemlji: samoga Boga.

Kako ću znati tko je od mojih bližnjih u Čistilištu?

nikako. Srećom dragi Bog je od nas sakrio takve stvari. Kakav bi pakao bio na zemlji kad bi ljudi znali čiji je otac ili baka u Paklu a čiji u Čistilištu. Crkva proglašava samo osobe koje su u Raju . I to vrlo rijetke izuzetne primjere. Zato se molimo za sve svoje pokojne, osobito bliže nama – roditelji, supružnici, djeca, djedovi. Ne zaboravljamo duše za koje se nema tko moliti.

Što je čišćenje “obiteljskog stabla”?

Moderna duhovna budalaština. Nikad Katolička Crkva do sada nije preporučivala takvo što. Toga nema na crkvenim saborima, sinodama, papinskim dokumentima kroz cijelu povijest. Stvar jako miriše na hinduističku kulturu “reinkarnacije”: Čovjekova duša seli iz čovjeka u pticu, iz ptice u stablo, iz stabla u žabu iz žabe u kravu. Krug se prekida kada se pokorom i odricanjem od životnih ugodnosti “očistim”. Od Azije vjetrovi pušu. Zvuči lijepo ili strašno, ali nema veze s kršćanstvom. Moj čukundjed koji je nepravedno ubio nekoga ili mu ukrao ćup dukata ne može nikako isprljati moju dušu. Istina, čukundjed koji je bio alkoholičar mogao bi sve do mene “poslati”, genima, sklonost prema nekim nasljednim bolestima, pa i alkoholu. Pa i da bi se istinsko opsjednuće prenosilo na potomstvo je nemoguće. Istina, valja priznati, i to život pokazuje, uživati ​​nepravedno stečeno bogatstvo svojih predaka i biti svjestan toga, takvim obiteljima ne donosi sreću na duge staze. Ali to je ovozemaljska istina… Dakle “čišćenje obiteljskog stabla” nema veze s molitvama pomoći dušama u Čistilištu.

Mogu li duše u Čistilištu pomoći sebi?

Ne mogu. Mogu jedino patiti i čekati čas oslobođenja. Ali se zato mogu moliti za nas. Sveta Terezija Avilska kaže da je po zagovoru tih duša dobila brojne i velike milosti za koje je molila Boga. Ipak su to svete duše.

Još ponešto…

Ispovijed, opće odrješenje, sveta Pričest i sakramenat Bolesničkog pomazanja osobi na smrtnom času koja se istinski kaže oprašta sve grijehe i vremenite kazne. Za osobe koje to primaju reda radi ili zbog okoline, ili više nisu svjesne ne znamo što Bog podjeljuje. To je u Njegovim milosnim rukama. Oni koji su umrli, pa makar i prije pet minuta ne dijele se sakramenti. Pobožna iluzija pomazuje i odrješuje, ali “nakon smrti nema pokajanja”. Crkva nikada nije učila da se sakramenti dijele mrtvima.  I konačno

zašto se u ovoj župi obavljaju pobožnosti za duše u čistilištu u listopadu? Neke vrlo pobožne karizmatičke skupine predlažu u studenom, nakon Dušnog dana? Odgovor: zbog čiste liturgijske logike. Uvijek se devetnice i trodnevnice obavljaju prije svetkovine i patrona. Želimo da na Dušni dan ne dođemo pokojnima na grob samo s plastičnim cvijećem, plastičnim svijećama i plastičnim srcem. Dolazimo im s darovima duhovnih oproštenja koja smo izmolili u listopadu. To će naštetiti listopadskim pobožnostima!? Neće, bez brige! Tko je Gospi draži nego njezina djeca u teškim mukama. U mojoj dosadašnjoj praksi te se dvije pobožnosti izvrsno uklapaju.

Župnik Marijan