Ilustracija: pomor kuge

Na što se ovaj naraštaj toliko žali…?

U Ljetopisu kreševskoga samostana koji je vodio fra Marijan Bogdanović, kasnije biskup, za godinu 1765. stoji zapisano i ovo:

„Ova je godina bila zaista kritična ili puna nevolja, kojima je Božja srdžba kaznila naše grijehe. Njezina zima bila je ljeto: bez snijega i bez običajne studeni (Jesu li to klimatske promjene bile prije 260 godina?! Blago današnjem izbudaljenom čovjeku… opaska M.B.). Jesen prije nje bila je kao zli završetak te godine; poplava, koja je nadošla oko svetkovine Svih svetih, tolike je štete nanijela njivama, zgradama, a osobito dobrima oko rudnika željeza, da se veći povodanj nije doživio ima pedeset godina. U proljeće ove godine, oko Jurjevdana, palo je toliko snijega i zavladala tolika studen da su sasvim uništili sve obilne plodove u cvatu; izgleda da je pola ljudskog žitka uništeno… Kuga je posebno ove godine tako bjesnila da je već trećina puka pomrla. Po njivama i usjevima bilo je toliko miševa da se gotovo činilo da se ponovilo egipatsko zlo. Spomenut ću da je, prije svega ovoga, tijekom triju godina harala kuga kod životinja po čitavoj Bosni, koja se na više mjesta navraćala po dva, po tri puta i jedva malo stoke ostavila na životu, osim naše (tj. samostanske) koja je ostala zdrava u planini; ali su munja i grom jedne noći nadoknadili što je kuga propustila i ubili jedanaest životinja koje se skupa noćivale na tzv. „Tominoj lopati“. /Prema: Marijan Bogdanović, Ljetopis kreševskoga samostana, Sarajevo, Zagreb 2003. priredio fra Ignacije Gavran/