
Ponovno se putem interneta i na druge načine pojavljuje upozorenje „poznatih i priznatih svećenika“ o krunicama sa đavolskim simbolima. Po njima one su prošle magijske obrede, vezane uz zlo i đavla, pa prodavane i dijeljene vjernicima. Stoga “zabrinuti pastiri” upozoravaju vjernike kako takve krunice (riječ je o nabožnom predmetu) i blagoslovljene od strane svećenika ostaju izvor zla i uroka. Objavljuju se i slike i simboli s tih krunica – zmija oko križa, sunce sa zrakama, trn ondje trn ovdje…
Oni koji drže do čistoće svoje vjere s pravom zabrinuto pitaju svoje svećenike: „Imam takvu krunicu što sada?“
Vjernik katolik, kršćanin, najprije odgovor traži kod Boga. To jest sluša njegovu Riječ, Bibliju. A Božja Riječ upućena po sv. Pavlu u Prvoj poslanici Korinćanima (10. poglavlje) razrješuje upravo takva pitanja. Prvi kršćani su imali prijatelje koji su još bili pogani. Kao pogani prinosili su životinjske žrtve svojim božanstvima, kako tvrdi sv. Augustin, demonima. Dakle vrhunski sotonizam i svojevrsne crne mise. Onda bi pogani s tim mesom pravili gozbe ili ga prodavali na tržnicama. Za kršćane koji su se odrekli svega demonskog to je bio kamen spoticanja. Očito na njihove upite Pavao odgovara: „Sve što se prodaje na tržnici, jedite, ništa ne ispitujuću poradi savjesti. Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj. Pozove li vas koji nevjernik i želite li se odazvati, jedite što vam se ponudi, ništa ne ispitujući poradi savjesti… Dakle ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.“
Hvala sveti Pavle! Poteškoća razriješena. Sve da je krunica (molitveni predmet) puna demona, a valjano od zakonitog svećenika blagoslovljena i na njoj netko moli otajstva Oca nebeskoga, Sina Božjega, Duha svetoga i Marije nema tog đavla koji će ondje gurati nos. Pa makar bio vezan čime mu drago. Znači ako netko ima krunicu i na njoj moli krunicu na Slavu Božju, postiže Božje milosti. Od svih nevolja se nitko izbaviti na ovome svijetu nikada neće. One su Božje odgojno sredstvo i bit će ih s takvom krunicom ili bez nje. Vjernici to znaju.
Druga je stvar ako netko ima krunicu, u kući, za retrovizorom, u džepu, oko vrata a ne moli krunicu, kako god ona bila izrađena to je magija. Sve da ju je sam sveti Josip izradio u svojoj stolarskoj radionici i blagoslovio sam papa, to je samo magijski predmet. Još kad takve osobe koje rado ističu krunicu na sva usta psuju Majku Božju, Boga i sve svetinje… a vidjeli smo svi takvih primjera. Nažalost.
Zanimljivo kako se takve priče pojavljuju uvijek oko Marijinog mjeseca svibnja, mjeseca krunice. Zanimljivo je i da „poznati svećenik“ apostrofira ‘krunice od plastike’. Valja reći: miriše na zeleno ekološke brigade koje silno jurišaju na štapiće za uši. Istovremeno ne vide duge kolone kamiona na auto putevima. Jedna lokomotiva bi potegnula kilometre takvih kamiona. Ostao bi lokalni promet i čist zrak. Ne vide dva keksića koji se prodaju zamotani u deset celofana i tri kartonske kutije. Gram keksa – tona smeća. Ne vide silno oružje, granate i eksplozije, letjelice svih vrsta i energiju koju troše. Tko zna, ne vide ili njihove gazde imaju prste u medu od kamionskog transporta i proizvodnje oružja? Pa onda rekli bi Dalmatinci „čine kuco“. Pametan pas zna da nije profitabilno lajati na gazdu.
I još, o „poznatom“ „uglednom“ “svjetski priznatom” – kolumnisti, prognostičaru vremena, ekonomisti, svećeniku. Kao nedoučeni seoski parok ne znam koja institucija dodjeljuje takve titule ili kako bivaju rukopoloženi za takve službe. Znam samo kada u medijskom prostoru naiđem na takve naslove – u psihološkom smislu – nogom stišćem kočnicu, a ruku držim blizu ručne – zlu ne trebalo. Čuvaj se sinje propagande.
Dakle štovani vjerniče, simbola ima posvuda. Na starim srednjovjekovnim crkvama (trokut, oko, sunce sa zrakama) na staroj liturgijskoj odjeći i predmetima, na vrlo pobožnim knjigama… A opet ondje se slavi Jedan Trojstveni Bog. Stoga, što je do mene, moli krunicu na Slavu Božju. Moli na prste, na krunicu, na krunicu u obliku prstena… Samo moli. Ako išta pobjeđuje đavla i zlo to je Bog po molitvi.
Vaš župnik Marijan