Mnogi se još uvijek sjećaju pogubljenja muškaraca obučenih u narančaste kostime na plaži u Libiji od strane pripadnika Islamske republike. Predvodnik Koptske crkve Tawardos II sredinom svibnja je papi Franji u Vatikanu predao moći tih mučenika, a papa je odlučio uvrstiti ih među svece Katoličke crkve.
Duh Sveti i danas rađa mučenike
Podsjetimo se, stradao je 21 muškarac, većinom iz Egipta, a pokolj se dogodio 15. veljače 2015. godine. Bili su pripadnici Koptske pravoslavne crkve. Nakon pogubljenja ta ih je Crkva proglasila svecima i mučenicima, bilo im je naime ponuđeno da se odreknu svoje kršćanske vjere, Isusa, i tada bi sačuvali živote.
Mučenik Matej
Među njima posebnu pažnju na snimkama, koje su napravili sami krvnici, i na fotografijama privlači lice crnog muškarca. On očito nije Egipćanin, a ne zna se ni točno kojoj je vjerskoj zajednici pripadao. Zbog njegovog izgleda bilo mu je posebno ponuđeno da se odrekne svoje vjere i spasi život. Njegove riječi bile su: „Njihov Bog (sudrugova mučenika) je i moj Bog“. Pogubljen je skupa s ostalima.
Danas se zna da se mučenik crne boje kože zvao Matej Ayariga. Po svoj prilici je bio imigrant iz Gane, građevinski radnik, koji je u Libiju došao pošteno raditi i zarađivati svoj kruh, ali ondje su ga zatekle ratne neprilike. Ima nekih pretpostavki da je porijeklom iz Čada.
Gana inače broji oko 71 % kršćanskog stanovništva, većinom pripadnika pentekostalnih zajednica i svega 13 % katolika.
Štuju ih brojni hodočasnici
Trinaestorica mučenika potječu iz egipatskog grada Al-Aoura. Nakon što su pronađena njihova tijela u masovnoj grobnici u tom gradu je podignuta crkva i 21 kip tih mučenika. Grad i crkva su vrlo brzo postali mjesto brojnih hodočašća.
Ispit za moju savjest
Živote su, dakle mogli spasiti sa samo nekoliko riječi odricanja od Isusa. Ali su ustrajali. Ovdje se još jedanput pokazuje koliku strahotu nosi zlo kojemu se dopusti da naraste u srcu, a s druge strane pokazuje se silna moć kršćanske vjere koja se njeguje u plemenitom srcu.
Za osobno razmišljanje: Kako ću ja kojemu je teško nedjeljom preći nešto malo puta do crkve na nedjeljnu misu, ili mi je teško nedjeljom propustiti odlazak u trgovački centar, na zabavu, u lov… Kako mislim na posljednjem Božjem sudu stati pored ovih hrabrih muževa? Što ja to očekujem? Da će se Bog nasmiješiti meni a njima reći: „Što niste bili pametni pa se pretvarali?“ Sigurno neće biti tako. Oni su već podnijeli teret žege i poniženja. I primili zasluženu plaću.